Ekološka i biološka raznolikost
Šumski ekosustavi u Hrvatskoj pokrivaju 44% kopnene površine. Zemljopisni položaj Hrvatske pokriva tri biogeografske regije, kontinentalnu, alpsku i mediteransku, uvjetovao je iznimnu raznolikost staništa s čak 105 vrsta šumskih zajednica. 36% mreže Natura 2000 u Hrvatskoj čine šume i šumsko zemljište (listonoše 25,58%, četinjače 2,57% i mješovito 7,65%). Šume se mogu pohvaliti s oko 4.500 biljnih vrsta. Očuvanost šuma i njihovih velikih kompleksa u Hrvatskoj (posebno područja Gorskog kotara, Velebita, Lonjskog polja i Spačve) izuzetno je visoka.
Prema Izvješću o prirodi za razdoblje 2013.-2017. čak 38% šuma je u izvrsnom stanju, a 61% šuma je u dobrom stanju. Šumski ekosustavi često su prošarani raznim staništima što značajno povećava njihovu biološku raznolikost (tekuća voda, izvori itd.) Ili specifična mikrostaništa (stara drveća, suše, trulo drvo itd.), te prisutnost velikog broja strogo zaštićenih i / ili ugroženih biljaka, životinja i vrsta gljiva potvrđuje izuzetan doprinos šuma ukupnoj biološkoj raznolikosti Hrvatske. Nadalje, u dinarskom dijelu Hrvatske definirani su šumski lokaliteti sa očuvanim obilježjima izvornih (primarnih) prašuma, budući da su se razvijali isključivo pod utjecajem prirodnih čimbenika, bez organiziranog utjecaja čovjeka. Dakle, površina od 3320,89 ha uvrštena je na UNESCO-ov popis svjetske baštine unutar područja "Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i drugih regija Europe".
Jedinstvenost ovih područja prvi je put prepoznata na nacionalnoj razini, o čemu svjedoči činjenica da se nalaze u prethodno zaštićenim područjima, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit ili u Strogom rezervatu Hajdučki i Rožanski kukovi te u Nacionalnom parku Paklenica. Očuvanju cjelovitosti i funkcije šumskih ekosustava u Hrvatskoj značajno doprinosi ekološka mreža koja je dio europske ekološke mreže Natura 2000. Većina šumskih staništa pripada jednom od ciljnih stanišnih tipova područja Natura 2000 i važna je za mnoge vrste i stanišne tipove ugrožene na nacionalnoj i / ili međunarodnoj razini. Šume pružaju čitav niz usluga ekosustava koje su u Hrvatskoj prepoznate kao općekorisne funkcije šuma. Neke od usluga su zaštita od erozije, bujica i poplava; utjecaj na režim vode i kakvoću vode, utjecaj na plodnost tla, utjecaj klime i ublažavanje klimatskih promjena, zaštita i poboljšanje čovjekova okoliša, stvaranje kisika, sekvestracija ugljika i pročišćavanje atmosfere, rekreacijska, turistička i zdravstvena funkcija, stvaranje povoljnih uvjeta za fauna, doprinos zaštitnih šuma i šuma posebne namjene (posebno u zaštićenim područjima) u očuvanju biološke raznolikosti.
Park prirode Učka karakterizira iznimna raznolikost na razmjerno malom području. Učka je vjerojatno jedino mjesto na svijetu na kojem se može fotografirati endemski zvonik Učke ili Tommasinija (Campanula tommasiniana) i jedno od posljednjih europskih mjesta na kojem će strpljivi promatrači ptica biti nagrađeni impresivnim pogledom na bjeloglavog supa (Gyps) fulvus) ili zlatni orao (Aquila chrysaetos). Te su vrste dva izvanredna predstavnika ornitološkog života na Učki, što uključuje ca. 100 ptica koje se gnijezde i mnoge druge ptice koje povremeno posjete ovu planinu. Karakteristična flora parka prirode Učka je to što je to područje koje s obzirom na svoj zemljopisni položaj i klimu obiluje kontinentalnim i mediteranskim vrstama. Prema postojećoj literaturi, flora Parka prirode Učka obuhvaća približno 1300 različitih vrsta, što je izuzetno velik broj, s obzirom na relativno malu veličinu zaštićenog područja. Takvo bogatstvo rezultat je prethodno opisanih čimbenika okoliša, pretežno klime, geologije i reljefa. Učka ima dugu tradiciju botaničkog, posebno florističkog istraživanja. Prvi znanstvenici koji su posjetili Učku bili su botaničari. Popis istaknutih istraživača prilično je dugačak, a većina florističkih radova objavljenih u 20. stoljeću proširila je naše znanje o bogatstvu lokalne flore. Uz to, mora se naglasiti da se unatoč stoljetnim florističkim istraživanjima ovdje još mogu otkriti nova otkrića. S obzirom na raznolikost staništa i biljnih i životinjskih vrsta koje tamo žive, planina Učka važna je točka biološke raznolikosti na europskom kontinentu. Podaci o lokalnoj fauni u literaturi iz prve polovice 20. stoljeća otkrivaju postojanje velikog broja endemičnih i zaštićenih vrsta u parku, koje zahtijevaju aktivnu njegu. Procjenjuje se da nam je poznato samo 40% od ukupnog broja vrsta koje naseljavaju park.
Aktivnosti koje se provode u okviru projekta su:
- Primijeniti nove tehnologije i postupke koji će doprinijeti učinkovitosti sustava vatrogastva i civilne zaštite u području upravljanja šumskim požarima (požarima raslinja)
- Osigurati interoperabilnost postojećih postupaka i planova koji će smanjiti birokraciju i povećati učinkovitost vatrogasnog sustava i civilne zaštite u području upravljanja šumskim požarima (požarima raslinja)
- Razviti novi sustav obuke za šumskim požarima (požarima raslinja) (VR sustav) prilagođen rizicima, vatrogastvu i strukturi civilne zaštite na Mediteranskoj regiji - Ove će aktivnosti doprinijeti bolje organiziranom i učinkovitijem suzbijanju šumskih požara (požara raslinja) na Mediteranu, smanjenju ekološkog utjecaja i prijetnji biološkoj raznolikosti putem šumskih požara (požara raslinja).
Prema Izvješću o prirodi za razdoblje 2013.-2017. čak 38% šuma je u izvrsnom stanju, a 61% šuma je u dobrom stanju. Šumski ekosustavi često su prošarani raznim staništima što značajno povećava njihovu biološku raznolikost (tekuća voda, izvori itd.) Ili specifična mikrostaništa (stara drveća, suše, trulo drvo itd.), te prisutnost velikog broja strogo zaštićenih i / ili ugroženih biljaka, životinja i vrsta gljiva potvrđuje izuzetan doprinos šuma ukupnoj biološkoj raznolikosti Hrvatske. Nadalje, u dinarskom dijelu Hrvatske definirani su šumski lokaliteti sa očuvanim obilježjima izvornih (primarnih) prašuma, budući da su se razvijali isključivo pod utjecajem prirodnih čimbenika, bez organiziranog utjecaja čovjeka. Dakle, površina od 3320,89 ha uvrštena je na UNESCO-ov popis svjetske baštine unutar područja "Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i drugih regija Europe".
Jedinstvenost ovih područja prvi je put prepoznata na nacionalnoj razini, o čemu svjedoči činjenica da se nalaze u prethodno zaštićenim područjima, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit ili u Strogom rezervatu Hajdučki i Rožanski kukovi te u Nacionalnom parku Paklenica. Očuvanju cjelovitosti i funkcije šumskih ekosustava u Hrvatskoj značajno doprinosi ekološka mreža koja je dio europske ekološke mreže Natura 2000. Većina šumskih staništa pripada jednom od ciljnih stanišnih tipova područja Natura 2000 i važna je za mnoge vrste i stanišne tipove ugrožene na nacionalnoj i / ili međunarodnoj razini. Šume pružaju čitav niz usluga ekosustava koje su u Hrvatskoj prepoznate kao općekorisne funkcije šuma. Neke od usluga su zaštita od erozije, bujica i poplava; utjecaj na režim vode i kakvoću vode, utjecaj na plodnost tla, utjecaj klime i ublažavanje klimatskih promjena, zaštita i poboljšanje čovjekova okoliša, stvaranje kisika, sekvestracija ugljika i pročišćavanje atmosfere, rekreacijska, turistička i zdravstvena funkcija, stvaranje povoljnih uvjeta za fauna, doprinos zaštitnih šuma i šuma posebne namjene (posebno u zaštićenim područjima) u očuvanju biološke raznolikosti.
Park prirode Učka karakterizira iznimna raznolikost na razmjerno malom području. Učka je vjerojatno jedino mjesto na svijetu na kojem se može fotografirati endemski zvonik Učke ili Tommasinija (Campanula tommasiniana) i jedno od posljednjih europskih mjesta na kojem će strpljivi promatrači ptica biti nagrađeni impresivnim pogledom na bjeloglavog supa (Gyps) fulvus) ili zlatni orao (Aquila chrysaetos). Te su vrste dva izvanredna predstavnika ornitološkog života na Učki, što uključuje ca. 100 ptica koje se gnijezde i mnoge druge ptice koje povremeno posjete ovu planinu. Karakteristična flora parka prirode Učka je to što je to područje koje s obzirom na svoj zemljopisni položaj i klimu obiluje kontinentalnim i mediteranskim vrstama. Prema postojećoj literaturi, flora Parka prirode Učka obuhvaća približno 1300 različitih vrsta, što je izuzetno velik broj, s obzirom na relativno malu veličinu zaštićenog područja. Takvo bogatstvo rezultat je prethodno opisanih čimbenika okoliša, pretežno klime, geologije i reljefa. Učka ima dugu tradiciju botaničkog, posebno florističkog istraživanja. Prvi znanstvenici koji su posjetili Učku bili su botaničari. Popis istaknutih istraživača prilično je dugačak, a većina florističkih radova objavljenih u 20. stoljeću proširila je naše znanje o bogatstvu lokalne flore. Uz to, mora se naglasiti da se unatoč stoljetnim florističkim istraživanjima ovdje još mogu otkriti nova otkrića. S obzirom na raznolikost staništa i biljnih i životinjskih vrsta koje tamo žive, planina Učka važna je točka biološke raznolikosti na europskom kontinentu. Podaci o lokalnoj fauni u literaturi iz prve polovice 20. stoljeća otkrivaju postojanje velikog broja endemičnih i zaštićenih vrsta u parku, koje zahtijevaju aktivnu njegu. Procjenjuje se da nam je poznato samo 40% od ukupnog broja vrsta koje naseljavaju park.
Aktivnosti koje se provode u okviru projekta su:
- Primijeniti nove tehnologije i postupke koji će doprinijeti učinkovitosti sustava vatrogastva i civilne zaštite u području upravljanja šumskim požarima (požarima raslinja)
- Osigurati interoperabilnost postojećih postupaka i planova koji će smanjiti birokraciju i povećati učinkovitost vatrogasnog sustava i civilne zaštite u području upravljanja šumskim požarima (požarima raslinja)
- Razviti novi sustav obuke za šumskim požarima (požarima raslinja) (VR sustav) prilagođen rizicima, vatrogastvu i strukturi civilne zaštite na Mediteranskoj regiji - Ove će aktivnosti doprinijeti bolje organiziranom i učinkovitijem suzbijanju šumskih požara (požara raslinja) na Mediteranu, smanjenju ekološkog utjecaja i prijetnji biološkoj raznolikosti putem šumskih požara (požara raslinja).