31. vojno hodočašće u Mariju Bistricu

  • Slika /slike/Vijesti/N-vojno hodočašće 2023 70-E (6).JPG
  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

  • Slika

U nedjelju 1. listopada 2023. godine, održano je 31. hodočašće katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.

Hodočašću su prisustvovali, uz pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva hrvatskih branitelja, i predstavnici Hrvatske vatrogasne zajednice na čelu s glavnim vatrogasnim zapovjednikom Slavkom Tucakovićem. Na hodočašću je sudjelovalo oko 100 vatrogasaca iz Krapinsko-zagorske, Vukovarsko-srijemske, Koprivničko-križevačke, Požeško-slavonske, Bjelovarsko-bilogorske, Sisačko-moslavačke, Zagrebačke, Ličko-senjske županije te Grada Zagreba.

Na hodočašću su sudjelovali pripadnici Hrvatske vojske i policije, hrvatski branitelji i njihove obitelji, pripadnici povijesnih postrojbi, djelatnici Ministarstva pravosuđa, Ravnateljstva civilne zaštite, predstavnici ratnih vojnih invalida Domovinskog rata, aktivni i umirovljeni generali, članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. Hodočašću su nazočili i izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske general bojnik Ivica Olujić, izaslanik Predsjednika Hrvatskog sabora saborski zastupnik Žarko Tušek, izaslanik Predsjednika Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović te ministar obrane Mario Banožić te drugi visoki uzvanici.

Zapovjednik 31. vojnog hodočašća bio je brigadni general Željko Ljubas, zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“, a zamjenik zapovjednika hodočašća bio je glavni policijski savjetnik Josip Bukvić.

Na početku svete mise, biskup Bogdan pozdravio je sve okupljene i potaknuo ih da u središtu njihovih molitava i razmišljanja bude osobno pouzdanje i povjerenje u Boga živoga. „Uz mnoge molitvene nakane što ih nosimo u svome srcu, jedna je osobita, molitva za dar snažne i čvrste vjere i pouzdanja u Boga živoga u svim okolnostima što nam ih život donosi. S apostolima ispovijedamo i molimo: Gospodine umnoži našu vjeru, učvrsti naše ufanje!“

U propovijedi se msgr. Bogdan osvrnuo na prvo vojno hodočašće u Nacionalno svetište u Mariji Bistrici koje se održalo 3. listopada 1993. i koje je predvodio zagrebački nadbiskup blažene uspomene kardinal Franjo Kuharić sa svojim pomoćnim biskupom kasnije prvim vojnim ordinarijem u RH msgr. Jurjem Jezerincem. Tom prilikom je od čahure jedne granate izrađen stalak – svijećnjak, na koji je postavljena i upaljena zavjetna hodočasnička svijeća. Njegova izrada nadahnuta je upravo biblijskim tekstom viđenja Izaije proroka koji poziva narod da uziđe na „Goru Gospodnju“, „u Dom Boga Jakovljeva“ , „koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove“. Na istom stalku – svijećnjaku, koji je znak ponizne vjere i žarke molitve upravljene Isusovoj i našoj Majci, postavljena je zavjetna svijeća 31. vojnog hodočašća.

„Prvo kao i trideset prvo nacionalno vojno hodočašće u Mariju Bistricu, programski i pastoralno je sastavnica dušobrižničke skrbi Crkve za katoličke vjernike, vojnike, policajce, branitelje, vatrogasce i sve vas okupljene danas u ovome svetištu. Hodočašće je uvijek duboko u službi izgradnje osobne vjere, a život po vjeri umnaža i učvršćuje kreposti. 'Ljudske kreposti su stalna raspoloženja razuma i volje koja ravnaju našim činima, sređuju naše strasti i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri' (KKC, 1833-1834.). Upravo stoga, od najranijih stoljeća kršćanstva, Katolička Crkva se prema dušobrižništvu vojnika i redarstvenika odnosila s posebnom pozornošću, odgovarajući različitim potrebama i prilikama. Organizirana dušobrižnička skrb katoličkih vjernika vojnika i redarstvenika u hrvatskome narodu (i drugim narodima s kojima smo živjeli u društvenim zajednicama) s vojnim svećenicima – kapelanima, izrasta na našim prostorima iz višestoljetne tradicije i prakse“, rekao je vojni ordinarij te se osvrnuo na povijest vojnog dušobrižništva u našemu narodu od Austro-ugarske monarhije pa sve do demokratskih promjena 1990. godine kada započinje ponovna uspostava organizirane dušobrižničke skrbi za vojnike i policajce u našoj Domovini. „U novim društvenim prilikama, uslijed velikih promjena u svijetu, kao i u društvenome shvaćanju naravi i uloge vojske i policije u svakodnevnoj stvarnosti, isto tako ulozi i službi Katoličke Crkve u suvremenome svijetu u promicanju pravde i izgradnji mira, u skladu s naukom Drugog vatikanskog sabora, papa Ivan Pavao II. dao je nove naglaske i smjernice za dušobrižništvo katoličkih vjernika vojnika i redarstvenika. U mnogim zemljama uspostavljeni su vojni ordinarijati s biskupima na čelu ili vojni vikarijati. Ugovor Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, vojni ordinarijat, nije eskluziva Hrvatske ili manjeg broja nekih zemalja ili država. To je standard i doseg slobode vjere u zemljama i demokracijama na svim kontinentima. Sloboda vjeroispovijedi – sloboda ispovijedanja vjere je jedno od temeljnih ljudskih prava.“

„Vjera je čovjekov odgovor Bogu, koji mu se objavljuje i dariva, pružajući istodobno čovjeku preobilno svjetlo u traženju krajnjega smisla života. Ali, vjera je i Božji dar, vrhunaravna od Boga ulivena krepost. Ona je milost, koju Bog daje čovjeku kao čisti dar. No taj se neprocjenjivi dar, u slobodi našega ljudskog djelovanja, može i izgubiti. (…) Eto, braćo i sestre, izazova za svakoga od nas: sačuvati vjeru u Boga   vremenu golemih izazova koji nas često odvajaju od vjere ili čak vojuju proti nje! A u središtu naše vjere, biblijske vjere Božja je ljubav i njegova konkretna briga za svaku osobu, njegov naum spasenja za svakog čovjeka i cjelokupni stvoreni svijet. 'Bez svijesti o toj stvarnosti' – poručuje nam papa Franjo – 'nestaje kriterij na temelju kojega se može prepoznati što je to što ljudski život čini dragocjenim i jedinstvenim. On (čovjek) gubi svoje mjesto u svemiru, napušten u prirodi, odričući se vlastite moralne odgovornosti ili težeći za tim da postane poput apsolutnog suca koji sebi pripisuje bezgraničnu moć manipulacije svijetom koji ga okružuje.' (…)To je, braćo i sestre, istodobno i snažan poziv svakomu od nas da učvrstimo svoju vjeru i iznova otkrijemo ljepotu vjere. Vjere koja se rađa u susretu s Bogom živim, koji nas poziva i otkriva nam svoju ljubav, ljubav koja nam prethodi i na koju se možemo osloniti jer u njoj nalazimo sigurnost i na njoj možemo graditi svoj život. To nam je danas nasušno potrebno. Svjetlo vjere upaljeno u našim dušama, kao dragocjeno blago zahtijeva od svakog vjernika katolika da bude učenik Isusa Krista uključen u ispovijedanje svoje vjere čitavim svojim bićem. To svjetlo zahtijeva od nas da budemo svjedoci Božjega milosrđa, Božje nježnosti i dobrote, sposobni prenijeti plamen nade muškarcima i ženama ovoga našeg doba. Brojne tragedije koje proživljavamo u ovom trenutku, posebno rat u Ukrajini, podsjećaju nas na hitno potrebnu izgradnju civilizacije ljubavi, izgradnju čovječnosti i bratstva otvorenih svima te društvo bratskih odnosa punih života,“ rekao je vojni ordinarij.

Kao primjer svjedoka vjere, msgr. Bogdan je izdvojio svijetlu osobu kardinala Stepinca koji je svojim ljudskim i duhovnim životnim putem pružao svojevrsni kompas našemu narodu. „Blaženi je kardinal Stepinac na Kristov poziv da pođe na posao u njegov vinograd, odgovorio bez odgađanja, rekavši ‘Evo me, gospodaru!’ i tomu svomu odgovoru ostao vjeran sve do mučeničke smrti. On je onaj divni primjer hrvatske vjerničke duše posve i nepokolebljivo okrenute Bogu i njegovu zakonu. On je znao i čvrsto vjerovao da je Duša duše hrvatske - Isusova Mati i da nam ona u našim stradanjima nikada neće prestati sjati. Svojim životom uistinu je ostvario program što ga je zapisao 29. prosinca 1956., za svoga krašićkog sužanjstva: 'Naši bi se ideali mogli sažeti u jednu riječ - Bog! Bog naš uzor, Bog naš život, Bog i svjetlo naše na stazama ovoga zemaljskog života!'“, rekao je vojni biskup i zaključio:

„Draga braćo i sestre, i mi danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući zagovor blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, svih svetih i blaženih koji su svjetlo našim stazama u ovozemnome hodu. Treba nam svjetla i ohrabrenja, nade i snage za svakodnevne izazove, kušnje i poteškoće. Svi smo ovdje, u svojoj različitosti putujući glasnici dobra i zauzimanja za dobro, ujedinjeni i s istom pripadnosti, hrvatski vojnici, hrvatski policajci, hrvatski branitelji, stradalnici, hrvatski vatrogasci, pripadnici Civilne zaštite, Crvenoga križa, hrvatske povijesne postrojbe. Svima nam je potrebna zaštita i zagovor Božje službenice. Stoga se njoj, Duši duše hrvatske, Isusovoj i našoj Majci, ovdje u bistričkom svetištu danas žarko molimo: Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje/ Obrati, mila Majčice, sve izgubljene.“

Misno slavlje uveličao je Orkestar Oružanih snaga RH pod ravnanjem zapovjednika dirigenta Miroslava Vukovojca-Dugana, klapa "Sv. Juraj" Hrvatske ratne mornarice i policijska klapa "Sv. Mihovil".

Izvor: Vojni ordinarijat u RH
Foto: HVZ / E. Lacković

Pisane vijesti | Hrvatska vatrogasna zajednica