Sveti Florijan u Zagrebačkoj katedrali: Mučenik, zaštitnik i čuvar grada

O povezanosti Grada Zagreba, Zagrebačke katedrale i svetog Florijana, piše Tomica Plukavec, tajnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije

Sveti Florijan zauzima posebno mjesto u duhovnoj i kulturnoj baštini zagrebačke katedrale. Njegova prisutnost u katedralnom prostoru očituje se na dva istaknuta mjesta. Na ulazu u katedralu nalazi se i kip sv. Florijana, dok vjernici po prvi put u dva stoljeća imaju priliku vidjeti i zvono posvećeno istom svecu. Zvono se sve do potresa 2020. nalazilo u sjevernom zvoniku, a nakon potresa privremeno je premješteno te se danas nalazi unutar jugozapadnog broda katedrale.

Kip i zvono sv. Florijana nisu samo dio liturgijskog prostora katedrale, nego imaju i dublje značenje jer simboliziraju zaštitu grada, sjećanje na njegovu prošlost i snažnu pučku pobožnost koja se kroz stoljeća razvijala među Zagrepčanima.

Štovanje sv. Florijana u Zagrebu oblikovalo se tijekom dugog povijesnog razdoblja, pod snažnim utjecajem srednjoeuropske tradicije, ali i zbog brojnih požara koji su kroz povijest pogađali grad. Upravo zbog toga sv. Florijan, kao zaštitnik od vatre i nesreća, postaje jedan od najvažnijih svetaca ovog prostora.

Kip svetog Florijana
Na pročelju Zagrebačke katedrale, među brojnim kipovima svetaca koji bdiju nad gradom, kip sv. Florijana zauzima istaknuto mjesto. Smješten uz glavni ulaz s desne strane, kip ne služi samo kao ukrasni element neogotičkog pročelja, nego predstavlja snažan simbol zaštite, povijesnog pamćenja i duhovnog identiteta Zagrebačke nadbiskupije. Kao jedan od su-zaštitnika Zagrebačke nadbiskupije i jedan od najštovanijih svetaca sjeverozapadne Hrvatske, sv. Florijan svojim kipom ''dočekuje'' vjernike pri ulasku u katedralu, čuvajući grad, njegove stanovnike i samu prvostolnicu od požara, nesreća i drugih opasnosti.

Sv. Florijan, (latinski Florianus), u hrvatskoj tradiciji poznat i kao Cvjetko, bio je rimski vojnik i mučenik iz vremena Dioklecijanovih progona. Mučeničku smrt podnio je 4. svibnja 304. godine u Noriku, današnjem Lorchu u Austriji. Prema predaji, javno je priznao svoju kršćansku vjeru i sam se prijavio među skupinu optuženih kršćana. Zbog toga je osuđen na smrt, a s mlinskim kamenom oko vrata bačen je u rijeku Enns. Legenda dodaje da je njegovo tijelo čuvao orao, a pobožna kršćanka Valerija pokopala ga je na mjestu gdje je kasnije podignut poznati samostan sv. Florijana.

Njegov kip na zagrebačkoj katedrali oblikovan je u skladu s ustaljenom tradicijom srednjoeuropskoga prostora, u kojem se ovaj svetac najčešće prikazuje kao rimski vojnik i zaštitnik od požara. Prikazan je s vjedrom vode u ruci, kojim polijeva građevinu zahvaćenu plamenom, najčešće kuću ili crkvu, čime se jasno naglašava njegova zaštitnička uloga. 

Figura je oblikovana u uspravnom i smirenom stavu, bez naglašene dinamike ili borbenoga pokreta. Dostojanstven izraz lica te mirno, stabilno držanje tijela pridonose dojmu monumentalnosti i trajne prisutnosti, čime kip simbolički utjelovljuje sigurnost, zaštitu i postojanost. Izostanak narativne dramatičnosti zamijenjen je reprezentativnim i statičnim prikazom, svojstvenim javnoj sakralnoj plastici, s naglaskom na simboličku, a ne akcijsku dimenziju prikaza.

Uz vjedro kao njegov najprepoznatljiviji atribut, sv. Florijan u likovnoj umjetnosti često nosi i mač, štit ili zastavu, čime se dodatno ističe njegovo vojničko podrijetlo i status rimskog časnika. U rjeđim ikonografskim varijantama pojavljuje se i motiv mlinskoga kamena oko vrata, koji aludira na njegovu mučeničku smrt.

Kip je isklesan u prirodnoj veličini, visine 160 cm, što odgovara proporcijama reprezentativne arhitektonske plastike. Visina od poda do nogu skulpture iznosi 325 cm čime se dodatno naglašava njegova vizualna dominacija i važnost unutar prostorne kompozicije katedrale.

Štovanje sv. Florijana u Zagrebu ima duboke povijesne korijene. U ikonografiji se najčešće prikazuje kao vojnik-veteran s vjedrom u ruci, kako gasi požar na kući, zbog čega se njegov lik i danas nalazi u nišama brojnih kuća, osobito pivovara, na prostoru sjeveroistočne Europe, odakle se taj običaj proširio i u hrvatske krajeve. Njegov je kult bio raširen na području nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije i Njemačke. Posebno je značajno da Zagrebački proprij (lat. proprius, hrv. vlastit, dio brevijara ili misala, koji sadrže tekstove namijenjene pojedinim blagdanima) iz 1938. godine sv. Florijana navodi kao drugog patrona Zagrebačke nadbiskupije, iza sv. Ladislava kralja, dok se njegov blagdan, 4. svibnja, bilježi već u kalendaru zagrebačke stolne crkve iz 13. i 14. stoljeća, što potvrđuje važnost njegova štovanja u Zagrebu.

Povijesni kontekst štovanja sv. Florijana u Zagrebu dodatno se razumije kroz niz katastrofalnih požara koji su kroz stoljeća pogodili grad. Godine 1624. grom je udario u stolnu crkvu, koja je zajedno s biskupskom palačom izgorjela. Dvadeset godina poslije, 1645., veliki požar zahvatio je Gornji grad, pri čemu su stradali crkva sv. Marka, isusovački kolegij, crkva sv. Katarine i brojne građanske kuće. Vatra se proširila i na Kaptol, uništivši krov stolne crkve, vijećnicu, biskupski dvor i kanoničke kurije. Novi veliki požari izbili su 1674. i 1704., a manji su se događali 1730. i 1731. godine. Takve katastrofe urezale su u kolektivnu memoriju Zagrepčana snažan osjećaj potrebe za zaštitom, što je učvrstilo štovanje sv. Florijana.

Zbog toga je 1711. godine gradski magistrat odlučio da se blagdan sv. Florijana obilježava kao javni i neradni dan. Od tada ga tradicionalno slave vatrogasna društva svečanom misom i procesijom, a pučka i crkvena pobožnost dodatno su učvrstili njegov status zaštitnika grada i ljudi.

Florijan se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj nalazi među najpopularnijim svecima, zajedno sa sv. Rokom, sv. Jurjem i sv. Antunom Padovanskim. Analize titulara župa i kapela pokazuju da je 28 kapela posvećeno upravo njemu, što naglašava njegovu pučku važnost i lokalnu privrženost. Za razliku od svetaca u južnoj Hrvatskoj, koji su u romanskome i primorsko-dalmatinskom kulturnom krugu, sveci sjeverozapadne Hrvatske nose snažna franačko-germanska obilježja, što se jasno očituje i u štovanju sv. Florijana.

Zvono posvećeno svetom Florijanu
Drugi element prisutnosti sv. Florijana u Zagrebačkoj katedrali jest zvono posvećeno njemu, u narodu poznato kao mali cinkuš. Iako je riječ o najmanjem zvonu katedrale, ono zauzima posebno mjesto zbog svoje velike povijesne, duhovne i simboličke vrijednosti.

Zvono je izliveno 1808. godine u Zagrebu, a izradio ga je poznati zvonoljevač Antun Schiffer, čije ime svjedoči o razvijenoj tradiciji zvonoljevačkog obrta u gradu. Teži približno 110 kilograma, dok mu je promjer oko 56 centimetara. Na njegovoj se površini nalazi latinski natpis ''ME FVDIT ANTONIVM SCHIFFER ZAGRABIAE 1808'', što u prijevodu znači: „Izlio me Antun Schiffer u Zagrebu 1808.” Ovaj natpis ne potvrđuje samo godinu i mjesto nastanka, nego i povijesnu vrijednost zvona kao sačuvanog svjedoka starije katedralne opreme.

Naziv cinkuš potječe iz stare kajkavske tradicije i označava malo crkveno zvono. Taj se naziv sačuvao u zagrebačkom govoru i običajima sve do danas. Nekada je cinkuš imao važnu ulogu u svakodnevnom životu grada: označavao je određene sate, pozivao vjernike i prebendare na molitvu te pratio crkvene i pogrebne obrede. Njegov zvuk bio je dio svakodnevice Zagrepčana i važan element ritma gradskog života. Sve do potresa zvono se redovito oglašavalo, osobito u jutarnjim i poslijepodnevnim satima.
Jedan od najvažnijih trenutaka u povijesti ovoga zvona vezan je uz Prvi svjetski rat. Godine 1916. mnoga su zvona Zagrebačke katedrale skinuta kako bi bila pretopljena za ratne potrebe. Tada su neka velika i povijesno vrijedna zvona nepovratno izgubljena. Zvono sv. Florijana, međutim, uspjelo se sačuvati, što ga danas čini jednim od rijetkih preostalih starijih zvona katedrale i vrijednim primjerom zagrebačke zvonarske baštine.
Osim svoje liturgijske funkcije, zvono se često povezuje i s duhovnom poviješću Zagreba, osobito s likom bl. Alojzija Stepinca, čime mu se u nekim zapisima pridaje dodatna povijesna važnost. Na taj način ono nije samo dio crkvenog inventara, nego i važan svjedok povijesti grada, Crkve i hrvatskoga naroda.

Nakon svega uviđamo da prisutnost sv. Florijana u zagrebačkoj katedrali, predstavlja važan dio vizualnog, duhovnog i povijesnog identiteta grada Zagreba. Njegov kip, smješten među ostalim svecima na pročelju katedrale, simbolizira trajnost, zaštitu i duboku povezanost grada s njegovom poviješću, kulturnom baštinom i pučkom religijskom tradicijom srednjoeuropskog prostora. Kao mučenik, vojnik i zaštitnik od požara, sv. Florijan stoji na simboličnom prijelazu između svakodnevnoga gradskog života i svetoga prostora katedrale, podsjećajući vjernike i prolaznike na važnost vjere, zajedništva i neprekidne brige za grad i njegove stanovnike.

Jednako tako, zvono posvećeno sv. Florijanu dodatno učvršćuje njegovu ulogu zaštitnika Zagreba. Ono nije samo dio liturgijske i kulturne baštine katedrale, nego i važan svjedok povijesnih događaja, duhovnog života grada i kolektivnog sjećanja njegovih stanovnika. Posebno nakon razornog potresa 2020. godine, kada je Zagrebačka katedrala teško oštećena, a njezina su zvona privremeno utihnula tijekom obnove, zvono sv. Florijana dobiva još snažnije simboličko značenje. Ono ostaje trajni znak kontinuiteta, zaštite, vjerske tradicije i povijesne postojanosti Zagreba, povezujući prošlost, sadašnjost i budućnost grada.,

Na taj način sv. Florijan, kroz kip i zvono, ostaje jedan od najsnažnijih simbola zaštite i identiteta Zagrebačke katedrale te važan dio duhovne i kulturne memorije grada.

Literatura:
Ana DEANOVIĆ, Željka ČORAK, Zagrebačka katedrala, Zagreb, 1987.
Anđelko BADURINA, Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1979.
Denis BARIĆ, Šematizam Zagrebačke nadbiskupije, Zagreb, 2023.
Juraj KOLARIĆ, Popularnost svetaca sjeverozapadne Hrvatske, u: Crkvena kulturna dobra Analecta, Godišnjak Ureda za kulturna dobra Zagreb, 6, 2008.
Zvonimir KUREČIĆ, Katedrala Uznesenja Marijina u Zagrebu: turistička monografija, Zagreb, 2009.
E. L., Kult sv. Florijana u Zagrebu, Nova Hrvatska, br. 105, Zagreb, 5. svibnja 1943.
S. Lina Plukavec, Zvona zagrebačke prvostolnice - integralni dio europske kulturne baštine, u: Crkvena kulturna dobra Analecta, Godišnjak Ureda za kulturna dobra Zagreb, 2, 2004.

Autor fotografije kipa sv. Florijana je Zvonimir Atletić.
Autor fotografije zvona sv. Florijana je Ariela Matić.
Autor teksta: Tomica Plukavec, prof.; tajnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije

 

Pisane vijesti