Riječki vatrogasci počeli novu godinu iznimno zahtjevnom intervencijom

Olujno jugo i podivljalo more bili su prevelik izazov za riječke kupače koji su početak nove godine namjeravali obilježiti tradicionalnim novogodišnjim kupanjem. Nažalost, skok u uzburkano more za dvojicu od njih, starih 65 i 66 godina, završio je tragično, unatoč brzoj intervenciji riječkih vatrogasaca koji su, riskirajući vlastite živote, pohrlili u pomoć prestravljenim kupačima.

Na Novu godinu, točno u podne, na riječkim Pećinama, ispred Hotela „Jadran“ okupilo se petnaestak prijatelja s namjerom da i ovu godinu započnu tradicionalnim novogodišnjim kupanjem u moru. Tradicija koja je trebala biti samo dobra zabava i ugodno druženje, pretvorena je u nesvakidašnju tragediju. Zbog razorne snage juga, skok u more za skupinu prijatelja, mahom iskusnih plivača, pretvorio se u pravu noćnu moru. Odmah su shvatili da su podcijenili snagu mora koje se s njima poigravalo i nemilosrdno ih bacalo na sve strane. Počela je njihova borba za goli život.

Crveni alarm

Poziv u pomoć Operativni centar JVP-a Grada Rijeke zaprimio je u 12.10 h, a dojava je bila da se dvoje ljudi utapa kod Hotela „Jadran“. Na intervenciju je odmah pohrlilo sedmero vatrogasaca iz obližnje vatrogasne postaje na Vežici. – Čim smo čuli o čemu se radi, alarm za uzbunu bio je na najvišoj razini. Hotel „Jadran“ blizu je naše vatrogasne postaje pa nije bilo previše vremena za razradu taktike, a uzbuđenje cijeloga tima bilo je veliko. Nasreću, u postaji je, sasvim slučajno, bilo i moje ronilačko odijelo pa sam ga uzeo, misleći da bi nam moglo zatrebati, pojasnio je Dino Škamo, voditelj smjene, inače iskusni ronilac, koji je sa svojim timom prvi došao na mjesto nesreće.

Novogodišnja tradicija prerasla u tragediju
Po dolasku na mjesto intervencije vatrogasce je dočekala prilično konfuzna situacija. - Ja sam se odmah spustio dolje do mora kako bih procijenio ozbiljnost situacije, dok su članovi mog tima iz vatrogasnog vozila donijeli ronilačku i drugu potrebnu opremu. Odmah je bilo jasno da su kupači preplašeni, pothlađeni i iscrpljeni. Stajali su na uskom stjenovitom pojasu podno hotela „Jadran“, zapljuskivalo ih je more, neki su bili okrvavljenih nogu i ruku, jednog su prijatelja, kojega su uspjeli sami izvući na obalu, pokušali reanimirati, drugi je, sav iznemogao, klečao na koljenima i povraćao. Zbog buke koju je stvarao jak vjetar i uzavrelo more komunikacija među svim sudionicima tog nemilog događaja bila je otežana. Nekolicina plivača još je bila u moru, a jedan, najudaljeniji, bespomoćno je plutao. Nismo znali je li živ, ali smo vidjeli da ga more nosi sve dalje od obale i da postoji opasnost da potone i nestane. Zato sam želio što prije doći do njega i dovući ga do obale. Dok sam navlačio ronilačko odijelo, dvojica kolega također su se skinuli i bili spremni uskočiti u more, bude li mi zatrebala pomoć. Zaplivao sam prema unesrećenome, no, plivati kraul u ronilačkom odijelu je vrlo, vrlo teško i iscrpljujuće. Zato sam nastavio leđnim stilom, a kako zbog velikih valova nisam vidio kamo trebam plivati, usmjeravali su me kolege s obale. Kada sam stigao do unesrećenog, pokušao sam da uhvatiti ispod lijeve miške i za bradu, kako bih mu oslobodio dišne putove i tako ga odvući do obale, no, zbog nemirnog mora to nije bilo moguće. Tako da je on zapravo bio na meni, a ja sam u „žaba“ stilu plivao ispod njega, a valovi su nas svako malo prekrivali pa sam se i ja nagutao mora. Bilo je iznimno iscrpljujuće, ali ipak smo uspjeli doći do obale. Tu su nastali novi problemi. Kolege su mi dobacili kolut povezan špagom, ali ga ja nikako nisam uspijevao prebaciti na unesrećenog pa su nas zajedno dovukli do obale. Samo izvlačenje je također bilo teško jer su nas valovi bacali o stijene. Tada su moji kolege sačekali inerciju vala i tako nas izvukli van, opisuje Škamo.

Ekstremni uvjeti

Dramatično je bilo i na samoj obali, na koju su u međuvremenu stigla još petorica vatrogasaca s dva vatrogasna vozila iz postaje u centru Rijeke, koji su sa sobom donijeli i čamac za spašavanje te pojaseve za spašavanje. Stigla je i Hitna medicinska pomoć čiji su djelatnici pružali pomoć unesrećenima i pokušali reanimirati prvog utopljenika, nažalost bezuspješno. Koliko su vremenski uvjeti bili teški, a obala skliska i opasna, svjedoči i podatak da se podivljalo more s lakoćom „poigravalo“ vatrogascima i bacalo ih na pod, iako neki od njih imaju i 90-ak kilograma, a vatrogasna odijela koja su nosili još 20-ak kilograma. Čak se ni medicinsko osoblje nije usudilo spustiti do obale, već je liječnica, uz pomoć vatrogasca, kroz prozor jedne hotelske sobe došla do povišenog balkona na kojemu je pružena prva pomoć najugroženijima koje su potom vatrogasci prenijeli do kola HPM-a, smještenih ponad plaže, uz Hotel „Jadran“, na glavnoj prometnici, koju je zbog toga jedno vrijeme policija zatvorila za promet.

Ugroženi i životi spasitelja

U ovoj intervenciji svi spasitelji bili su izloženi velikoj opasnosti, a posebno vatrogasci koji su se našli na samom mjestu nemilog događaja. Pogibelj je prijetila Škami koji je zaplivao nemirnim morem, ali i kolegama na obali, koje su valovi lako mogli povući u more. Nasreću, hrabri su vatrogasci svoj posao odradili bez većih ozljeđivanja. Jedino je Škamo pri izvlačenju nesretnog kupača iz mora zadobio razderotine kože ruke i trupa, a njegov kolega Matija Raspor natukao je petu prilikom doskoka s prozora hotelske sobe na balkon, ali je ipak odradio intervenciju do kraja. Bez obzira na to, svi su vatrogasci, sudionici te intervencije zadovoljni učinjenim, iako svjesni da su izašli iz standardnih okvira sigurnosti te da su svjesno riskirali vlastitu sigurnost kako bi pomogli ugroženim sugrađanima. Skromno i samozatajno, svi su potvrdili da je to dio njihovog posla, a svoje junaštvo doživljavaju kao normalnu reakciju na zatečenu situaciju.

Hrabrost, požrtvovnost i timski rad

Nakon prvih dojmova i povratka „u normalu“, hrabra ekipa riječkih vatrogasaca detaljno je analizirala cijelu akciju spašavanja, kako bi vidjela je li se što moglo učiniti bolje i kako bi joj ta saznanja pomogla pri sljedećoj intervenciji. Istodobno, vatrogasci su izrazili žaljenje što sudionici novogodišnjega kupanja nisu bolje procijenili situaciju i opasnosti ekstremnih vremenskih uvjeta koji su tog dana vladali na Pećinama. No, kako ističu, nije na njima da ikoga prozivaju. Njihov je posao, kažu, pomoći ljudima u nevolji, a to su i učinili, bez imalo zadrške. – Posebno sam ponosan na činjenicu da je cijeli moj tim u svakom trenutku intervencije davao sve od sebe, svaki vatrogasac pružio je svoj maksimum i to je najbolji pokazatelj da se građani na nas mogu osloniti. Ni na trenutak ni jedan moj kolega nije dvojio hoće li pomoći ili ne. Svi smo, ugrožavajući vlastite živote, pristupili spašavanju ugroženih. Pritom smo pazili jedni na druge i to je najveća vrijednost našeg tima. Ja ne bih skočio u more da nisam bio siguran u kolege na kopnu i da nisam znao da će i oni odraditi svoj dio posla, istaknuo je Škamo.

A na pitanje je li ih bilo strah, svi sa smiješkom odmah odgovaraju da za strah nije bilo vremena. – U tim trenucima puni ste adrenalina i on vas nosi. Znali smo da moramo djelovati brzo i promišljeno. Više su se prestrašile naše supruge i ostali članovi obitelji kada su saznali što se dogodilo, nego mi sami. Nama je to posao i opet bismo učinili isto. Drago nam je da smo uspjeli pomoći, a žalimo što je događaj za dvojicu kupača završio tragično. Nadamo se da takvih intervencija više nećemo imati, barem ne uskoro, ali ako se opet dogodi nešto slično, mi smo tu, uvijek spremni pomoći našim građanima, odlučno poručuju riječki junaci koji su i ovom intervencijom potvrdili da vatrogastvo nije profesija, već životni poziv i stil života.