Prvi vatrogasni potražni pas u Hrvatskoj, 12-godišnja belgijska ovčarka Rain, sudjelovala je u mnogim potražnim akcijama, pomagala u obuci mlađih "kolega" te bila izvrstan ambasador hrvatskoga vatrogastva u inozemstvu. Za svoju predanu službu dobila je mnoge nagrade, među ostalim i priznanje HVZ-a.
Vatrogasna zajednica Liburnije i cijele Primorsko-goranske županije, simbolično, na Dan vatrogastva, ispratila je u mirovinu svoju najomiljeniju članicu, četveronožnu ljubimicu, kujicu Rain. Gotovo cijeli svoj život Rain je posvetila vatrogastvu, a sa svojim ponosnim vlasnikom i vodičem, Zoranom Laslavićem, utrla je put formiranju K-9 timova u hrvatskome vatrogastvu.
Sve je počelo slučajno. Dolaskom u obitelj Laslavić, Rain je trebala biti "obični" kućni ljubimac. No, kako je riječ o vatrogasnoj obitelji ( supružnici Zoran i Lorena Laslavić zaposlenici su JVP-a Opatija), Zoran Laslavić prije 10 godina, vizionarski hrabro, predložio je svojem tadašnjem zapovjedniku, Mladenu Šćulcu (danas županijskom vatrogasnom zapovjedniku), pokretanje obuke za potražne pse, po uzoru na sličnu praksu u inozemstvu. Šćulac je to odmah prihvatio, a bezrezervnu potporu toj ideji dao je i tadašnji županijski vatrogasni zapovjednik, Slavko Gauš (danas predsjednik Vatrogasne zajednice PGŽ-a). Obojica su smatrali da osnivanje K-9 timova treba biti nacionalni projekt pa je ideja predstavljena i HVZ-u, koji je također tom programu odmah dao "zeleno svjetlo". Rain je sa svojim vodičem bila prvi pas koji je prošao zahtjevnu obuku za traganje i spašavanje i dobio licenciju. Tako je nastao prvi K-9 tim u hrvatskoj vatrogasnoj organizaciji. Sve ostalo je povijest, i to vrlo lijepa, jer danas diljem Hrvatske djeluju čak 23 vatrogasna K-9 tima!
Na kraju karijere najveći izazov – Petrinja
Kako ističe Laslavić, tijekom 10 godina službe, Rain je bila u mnogim akcijama traganja, najviše za nestalim osobama u prirodi. - Jako se dobro sjećam naša prve akcije traganja, 2011. godine, kada je Rain praktički još bila štene. Putovali smo u Dalmaciju na jednu vježbu, kada smo pozvani na uključivanje u dvodnevnu potragu za mladom Antonijom Bilić. Cjelokupna javnost bila je "na nogama", svi su tražili nesretnu djevojku, ali znamo kako je ta priča završila, nažalost. Najzahtjevnije nam je bilo u Petrinji, nakon potresa, tamo smo zaista imali pune ruke posla jer je trebalo pretražiti mnogo ruševina. Nikad neću zaboraviti; samo 10 minuta nakon potresa uslijedio je poziv našeg zapovjednika pa su dva tima JVP-a Opatija odmah krenula u Petrinju; kolega Zoran Ravnić sa svojom Itom te Rain i ja. Stigli smo noću, ostali pet dana, a nakon tjedan dana opet smo se vratili. Bilo je to vrlo stresno okruženje, prije svega zbog razmjera katastrofe i mnogobrojnih lokacija koje je što prije trebalo pretražiti, detektirati osobe pod ruševinama i izvući ih na vrijeme. Stresno je bilo i psima, ali su i tu pokazali svoje znanje i sposobnosti. Imali smo jako mnogo dojava, prema kojima smo postupali. Sjećam se jedne, koja me je kao roditelja posebno uznemirila, o tome da su pod ruševinama jednog vrtića ostala zatrpana djeca. Dojurili smo tamo, a naši su psi za nekoliko minuta pretražili teren i pokazali da nema zatrpanih i da dojava, nasreću, nije bila utemeljena, prisjeća se Laslavić.
Trenerica i instruktorica
Važnu ulogu Rain je imala i kao trenerica i instruktorica mladih pasa, koji su tek prolazili zahtjevnu obuku za K-9 timove. Od nje i s njom su učili, napredovali, stasali. - Rain je pomagala je u obuci više od 30 potražnih pasa u Hrvatskoj i susjednim zemljama, zahvaljujući njoj imamo Povjerenstvo za potražne pse unutar naše vatrogasne organizacije, sustav licenciranja te razvijen sustav obuke. Zahvaljujući Rain, u Šapjanama je formiran i prvi centar za obuku vatrogasnih K-9 timova u Hrvatskoj. To je veliko postignuće. Prije desetak godina, hrvatski K-9 timovi obučavali su se u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, a sada to možemo raditi u Hrvatskoj. Štoviše, sada inozemni K-9 timovi dolaze k nama na obuku, što je najbolja potvrda postignutog napretka. Obuka K-9 timova nije nimalo laka, vatrogasni potražni psi i njihovi vodiči moraju se konstantno obučavati i vježbati, pripremati za sve moguće situacije, a svake godine iznova moraju polagati ispite kako bi obnovili licenciju. To nije lako, zahtijeva veliki trud, ali sve se na kraju isplati, kad znaš da će prilikom stvarne akcije, u traganju za nestalom ili zatrpanom osobom potražni psi biti deset puta brži i učinkovitiji od ljudi i time možda spasiti nečiji život. A za svoj rad ne traže mnogo - samo pohvalu, ljubav, omiljenu igračku i pokoji slasni zalogaj, ističe Laslavić.
Tijekom svoje fascinantne karijere, Rain je sudjelovala i na mnogim vježbama diljem Europe – u Francuskoj, Italiji, Austriji, Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj. Svugdje je pokazala izvrsne rezultate i tako bila najbolji ambasador Hrvatske i hrvatskoga vatrogastva.
Rain aktivna i u mirovini
Nakon umirovljenja, Rain više neće ići u akcije traganja i spašavanja, ali to ne znači da će mirovati, baš suprotno. - Nastavit će s treninzima jer voli poligon i čim mu se približi, uzbuđeno maše repom.
Zato će i dalje pomagati u obuci novih potražnih pasa, a ostatak vremena ljenčarit će kod kuće, bit će "običan" pas, igrati se sa svima nama te biti i dalje naša velika maza, zaključio je Laslavić.
Naposljetku kažimo da je Rain za svoj vatrogasni rad dobila mnoge nagrade, među ostalim i priznanje JVP-a Opatija, plaketu Vatrogasne zajednice PGŽ-a, a u povodu umirovljenja HVZ joj je dodijelio posebnu medalju i priznanje za sudjelovanje u obavljanju vatrogasne djelatnosti, za traganje i spašavanje.
Pisane vijesti
