NA DANAŠNJI DAN: Konstituirajuća sjednica Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice

Slika /arhiva/multimedia/24._Sredisnji_odbor_Hrvatsko_slavonske_vatrogasne_zajednice.jpg

Konstituirajuća sjednica Hrvatsko slavonske vatrogasne zajednice održana je na današnji 1876. godine u Zagrebu. Od tada krovna vatrogasna organizacija, unatoč raznim nedaćama i različitim državnim sustavima, djeluje na okupljanju, edukaciji i opremanju hrvatskih vatrogasaca, s ciljem poboljšanja vatrogasne zaštite na području Hrvatske

Povijest moderno organiziranog vatrogastva na području Hrvatske temeljenog na radu dobrovoljnih vatrogasnih društava i profesionalnih vatrogasnih postrojbi počinje u drugoj polovini 19. stoljeća osnutkom Gradskog vatrogasnog zbora u Rijeci 1863. godine i Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu 1864. godine.

Povećanjem broja vatrogasnih društava otvorilo se pitanje osnivanja organizacije koja bi povezala postojeća društva, pomogla osnivanje novih, te radila na boljem organiziranju vatrogastva. Prvi poticaju za osnivanje krovne organizacije kreću iz Varaždina 1871. godine. Konkretni sastanci za ovjekovječenje ove ideje su održani u Sisku tokom 1874. godine. Pravila Buduće Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice poslana su Visokoj kraljevskoj Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj zemaljskoj vladi krajem 1875. godine koje je ista odobrila 18. siječnja 1876. godine. Konstituirajuća sjednica Hrvatsko slavonske vatrogasne zajednice održana je 5. lipnja 1876. godine u Zagrebu. Za prvog predsjednika zajednice izabran je Gjuro Stjepan Deželić (1838. – 1907.), otac hrvatskog vatrogastva. Cilj Zajednice od osnutka je jačanje vatrogasne organizacije, povećanje broja društava, briga o opremljenosti i osposobljenosti vatrogasaca, evidencija intervencija te ostali poslovi na promicanju vatrogastva.

Različiti nazivi, isti cilj

Nakon Prvog svjetskog rata Zajednica nastavlja djelovanje u sklopu Države, potom Kraljevine SHS. Promjenom ustrojstva i imena države u Kraljevina Jugoslavija, nametnuta je i promjena imena organizacije u Vatrogasna zajednica Savske banovine, čime počinje razdoblje intenzivne borbe za povratak naziva i za bolji položaj hrvatskog vatrogastva. Zajednica djeluje i u Banovini Hrvatskoj (1939. – 1941.). Tijekom Drugog svjetskog rata Zajednica mijenja naziv u Vatrogasni savez Nezavisne države Hrvatske, dok je dio vatrogasnih postrojbi djelovao u Narodno oslobodilačkom pokretu.

Nakon Drugog svjetskog rata uslijedila je obnova vatrogasnih društava, te uspostava „vatrogasne milicije“ u gradovima. Zajednica nastavlja sa radom 1949.g. pod imenom Savez dobrovoljnih vatrogasnih društava, a 1955. mijenja ime u Vatrogasni savez Hrvatske. Ovo razdoblje je obilježilo povećanje broja pogotovo industrijskih vatrogasnih društava, te jačanje vatrogastva u Istri, Primorju i Dalmaciji. Jača proizvodnja domaće vatrogasne opreme, a vatrogasne jedinice postupno nabavljaju motorna vozila, čime je povećana efikasnost na intervencijama.

U razdoblju Domovinskog rata (1991. – 1995.) vatrogasna organizacija je primila teške udarce kroz prvenstveno veliki broj članova koji su izgubili živote, uništenu i otuđenu opremu te uništene vatrogasne domove i spremišta. Ime Hrvatska vatrogasna zajednica vraćeno je 1993. godine. Završetkom rata počinje i obnova vatrogastva.

HVZ je danas čvrsta i dobro ustrojena organizacija od velikog značaja za hrvatsko društvo, kako po pitanju protupožarne zaštite, tako i svih drugih segmenata kojima se bavi. Potvrda statusa Zajednica došla je kroz novi Zakon o vatrogastvu te ustrojavanje zajednice kao Središnjeg državnog ureda za vatrogastvo, od početka 2020. godine. U Hrvatskoj danas djeluje preko 1800 dobrovoljnih vatrogasnih društava, te 72 profesionalne postrojbe u gradovima, u čijem sastavu se nalazi 150 000 članova, od operativnih vatrogasaca do pripadnika vatrogasne mladeži, koji kroz operativne i preventivne djelatnosti rade na zaštiti od požara na području RH.



Hrvatska Vatrogasna Zajednica